Odnosno ulagači buduća očekivanja nisu temeljili na vrijednosti i poslovanju kompanija nego na prinosu koje su neke dionice ostvarivale u prošlosti, što naravno nije baš nikakva garancija za buduće rezultate.

Još uvijek se sjećam da su 2007. i 2008. godine svima bila puna usta dionica kada je naš domaći indeks dionica, Crobex, rušio sve rekorde gotovo na dnevnoj bazi.

Investitori nisu pitali za cijenu kada su kupovali dionice Lede, Jamnice, Belja, Podravke i ostalih kompanije kojima se tada trgovalo na našoj burzi. Svi na žalost znamo kako je ta avantura završila te se Crobex još uvijek, nakon više od 10 godina, nije oporavio od pucanja tog financijskog mjehura.

Najsvježiji domaći primjer možemo vidjeti na sljedećem grafu dionica Kraša, koji je bio meta preuzimanja krajem 2019. godine ali isto tako i meta špekulanata. Krajem te godine je dionica Kraša u svega par tjedana otišla sa samo 300kn na preko 1,000kn te je nakon toga gotovo jednakom brzinom pala za 50%, na 500kn, početkom 2020. godine. 

Razlika u ova dva slučaja je što je u prvom mjehur bio na cijelom dioničkom tržištu, a u drugom smo imali mjehur u samo jednoj dionici. Pravila dakle gdje će se mjehur napuhati, koliki će biti te kada će prsnuti nema.

Aktivan pristup ulaganju, kao što sam već rekao, ne mora nužno biti loš, ali može biti itekako opasan ukoliko investitor nema jako puno znanja te možda još važnije, iskustva. 

Nitko ne može vidjeti budućnost

Iznimno je teško biti bolji od prosjeka tržišta tj. pasivnog pristupa investiranju. Preko 90% profesionalnih ulagača i hedge fund menadžera ne može u kontinuitetu nadmašiti S&P 500, posebno kada uračunamo i njihove naknade.

Zašto onda to pokušavaju mali investitori? Jer je zabavno, uzbudljivo, a ponekad i unosno. Ukoliko osoba ima znanja, vremena, iskustva i zna evaluirati kompanije te strpljivo čekati doista može biti uspješan investitor. 

No na žalost, često investitori slijede samo uzbudljivost te poput krda ulažu samo u „popularne“ dionice koje snažno rastu. Problem u ovome je ne samo što snažan rast cijene dionice nije dugoročno održiv (ukoliko bi neka dionica rasla primjerice 50% godišnje nakon 20-ak godina bi bila veća od svjetskog BDP-a, što je naravno nemoguće) te ulagači koji se ponašaju kao krdo u pravilu kupuju dionice kada im je cijena već visoka. 

Razlog je naravno taj što da bi se za neku dionicu čulo, ona već mora snažno rasti dugo vremena nakon čega privlači dodatne investitore i raste još više. Time se stvara začarani krug i nastaje mjehur.

Možemo primjerice pogledati primjer Tesle:

   

U zadnjih godinu i pol dana je cijena ove dionice konstantno snažno rasla te je otišla sa svega $100-ak na preko $900 po dionici u veljači ove godine.

Ovakvi dobici su odjeknuli u investicijskim krugovima poput bombe te se sve više i više ljudi uključivalo i ulagalo svoj novac u ovu dionicu.

No kao što smo rekli, ne moramo biti stručnjaci da bismo uočili da ovakav rast nije dugoročno održiv te u zadnjih par mjeseci dionica ne samo da nije više snažno rasla nego je pala za preko 35% od vrhunca.

Također, da bismo lakše opisali nerealna očekivanja ulagača možemo usporediti P/E odnos S&P 500 indeksa i Tesle.

P/E (price to earnings ratio) označava omjer cijene dionice i zarade po dionici. U teoriji, što je broj niži to je dionica jeftinija, a što je viši to je skuplja. Načelno, dionice koje imaju P/E oko 10 su jeftine dok su brzorastuće kompanije često na P/E omjeru od 30-35. Naš S&P 500 indeks u prosjeku trenutno ima P/E 22.

A Tesla? Trenutno, nakon pada cijene od 35%, što joj je i snizilo P/E omjer za 35%, on iznosi i dalje nevjerojatnih 582! Naravno, ovaj omjer nije jedina metrika koja je bitna pri evaluaciji kompanije ali nam može biti dosta dobar pokazatelj koliki mjehur se može napuhati na nekim popularnim dionicama te koliko on opasan može biti.

Ukoliko biste htjeli Teslu vidjeti na cijeni na kojoj je trenutno S&P 500, ona bi morala pasti za preko 90% u odnosu na sadašnju cijenu stoga budite jako oprezni.

Tesla nije jedina

Ovakvih primjera na burzi zaista ima mnogo. Možemo ih uzeti još par poput Spotify kompanije. Najpopularnija svjetska aplikacija za služanje glazbe i podcasta kojoj poslovanje snažno raste doista je odlična kompanija.

Ali cijena je bila toliko napuhana da je u zadnjih par mjeseci ova dionica pala također za oko 35% unatoč odličnim poslovnim rezultatima:

   

Još jedan ekstreman primjer vidimo na cijeni dionice kompanije Zoom čiju tehnologiju većina nas koristi za online sastanke te koja također ima eksplozivan rast poslovnih rezultata:

   

Ovo nam samo pokazuje da ne možemo samo kupiti dionice kvalitetnih kompanija da bismo bili uspješni investitori nego te dionice moramo kupiti jeftino.

To nije uvijek jednostavno jer nije lako na temelju financijskih pokazatelja i trendova odlučiti koliko neka kompanija doista vrijedi novca. Za to je potrebno mnogo znanja i iskustva.

Pasivan pristup

Kada gledate ove grafove vjerojatno prvo što Vam pada na pamet je da čim prije odete provjeriti svoj Finax račun s obzirom da na financijskim tržištima vlada panika i rasprodaja, zar ne?

No to zapravo uopće nije tako, a što možemo vidjeti na grafu našeg najpoznatijeg indeksa S&P 500:

   

On je blizu rekordnih razina te iako smo u zadnjih par mjeseci imali pucanje mini mjehura u određenim dijelovima financijskih tržišta, svi mi koji se držimo pasivnog pristupa ulaganju imamo jako dobre prinose te nismo primijetili nikakve probleme!

Stres i količina vremena

Iako je osjećaj kada dionica koju ste kupili raste gotovo svaki dan jako dobar, kupnja iznimno skupih dionica za koje se nadate da će rasti još više i da će dionica postati još skuplja može biti iznimno opasna igra. 

Upravo zato iz ovog grafa JP Morgana možemo vidjeti da prosječan investitor (narančasta boja) ima iznimno loš prinos u usporedbi s ostalim investicijskim klasama:

   

Također, uzbuđenje i sreću pri rastu cijene, lako zamijene stres, frustracija i očaj kada Vaša ušteđevina i ulog krenu snažno padati što smo također vidjeli na grafovima da se lako može dogoditi.

U odnosu na pasivno investiranje, za kupnju specifičnih dionica trebate i dosta vremena. Od evaluacije i kupnje do praćenja i ostalih elemenata ulaganja, svi oni iziskuju vrijeme.

Postoji još mnogo starih primjera iz povijesti gdje su investitori kupovali toliko skupe dionice da nisu došli „na nulu“ niti nakon 20 godina čekanja, iako su kompanija čije dionice su kupovali poslovale odlično!

Jednostavno je cijena bila toliko napuhana i skupa da nije imala veze s realnom vrijednošću kompanije. Odličan primjer je Cisco čija dionica je 2000. godine dosegnula razinu od $70, dok se danas, nakon 20 godina trguje na oko $50:

   

No kao što vidite, period od 1998. Do 2001. je bio iznimno uzbudljiv, zar ne?

Alternativa je naravno pasivan pristup gdje se ne opterećujemo performansom specifičnih dionica nego u principu imamo udjele diljem cijelog svijeta i svih svjetskih ekonomija te ostvarujemo prinos bez obzira na loš performans pojedinih dionica.

Sve to donosi u prosjeku prinos od 9% i uz ulog od samo 1,000kn mjesečno bismo nakon 20 godina došli do preko 600,000kn!

   

Naravno, ovaj pasivni pristup je prilično dosadan. Pouzdan, provjeren i jednostavan ali dosadan. Za one željne uzbuđenja i brzog bogaćenja nije dobar izbor ali za ostvarivanje financijskih ciljeva bez uzimanja puno rizika doista je odličan put.

Iako aktivan pristup ulaganju može biti dobar izbor za neke investitore, za mnoge može biti koban i iako nam u kratkom vremenu može polučiti odlične rezultate, par loših mjeseci nam može desetkovati ulog te nas u financijskom smislu unazaditi za mnogo godina.