Vjerojatno ste napravili ili, ukoliko ulažete preko robo-savjetnika, proučili projekcije svojih budućih ulaganja i prinosa te u konačnici ukupnog iznosa koji, nakon određenog perioda kojeg imate na umu, možete očekivati.

Financijska tržišta doista sadrže mnoštvo različitih produktivnih imovinskih klasa koje se sastoje od tisuća različitih dionica i obveznica. Ona nam zapravo mogu vječno pružati dobar prinos te nas neprekidno obogaćivati i samim time primicati našim financijskim ciljevima.

No isto tako, nažalost, nije rijetka pojava da ljudi skrenu sa svojih financijskih planova prema novim i primamljivim investicijama, odnosno špekulacijama, koje u određenom periodu pružaju iznimno visoke i natprosječne prinose.

U takvim okolnostima često budemo vođeni emocijama, iznimno optimističnim pričama drugih investitora o budućnosti, novim klasama u koje svi ulažu, kao i objašnjenjima zašto će navedena investicija još dugi niz godina pružati iznimno visoke prinose.

Ukoliko te visoke prinose ubacite u kalkulaciju, uvidjet ćete da će za onaj „dosadni“ pasivni prinos, koji je prilično siguran i provjeren, trebati dugi niz godina za postizanje cilja, dok s prinosima te novim investicijama, svoj financijski cilj o kojemu maštamo možemo dostići znatno brže.

Ovakve pojave, kao što smo već rekli, nisu rijetke. Iako svaki put investitori smatraju da je baš taj put drugačije te da novi financijski mjehur u kojem špekulanti ulažu nema veze s prethodnim slučajevima, to zapravo nikada ne bude slučaj.

Danas ćemo proučiti neke starije, ali i novije slučajeve financijske manije te špekulativnih ulaganja kako bismo uvidjeli neke zajedničke karakteristike iz prošlosti i time ih prepoznali u budućnosti. Iako ne znamo kakve nas primamljive špekulativne prilike u budućnosti čekaju, ono što sigurno znamo jest da će ih biti.

Tulipomanija

Meni jedna od najzanimljivih priča dolazi iz Nizozemske. Polovicom 17. stoljeća, zbog rastuće ekonomije, život je u ovoj državi bio za ono vrijeme iznimno dobar te je sve više ljudi imalo višak kapitala, tj. novca za ulaganje.

Time je u društvu stvoren novi sloj ljudi koji su se po prvi put u životu okušali u investiranju. U isto to vrijeme, tulipani su bili prava rijetkost u Nizozemskoj te su bili statusni simbol u vrtovima aristokracije, što je privuklo pozornost i običnog puka.

S vremenom je potražnja za tulipanima, tj. njihovim lukovicama, rasla te ju ponuda jednostavno nije mogla pratiti s obzirom da je za uzgoj lukovice potrebno od 5 do 12 godina. Kako je odnos ponude i potražnje bio poremećen, tržište je jednostavno reagiralo sve snažnijim rastom cijene.

Kako su se lukovice tulipana uskoro pokazale kao odlična investicija, privlačile su sve više ulagača. U ovu maniju bili su uvučeni mnogi. Od malih ulagača početnika do preprodavača, vlasnika brodova te potom i iskusnih trgovaca.

U 1634. godini, manija je bila u punom jeku. Entuzijastične i optimistične prognoze na vrhuncu išle su toliko daleko da su se tradicionalne industrije potpuno zanemarivale te se sve više i više ljudi uključivalo u tržište lukovica tulipana jer su trgovanjem mogli zaraditi više nego tradicionalnim radom.

Neki izračuni govore da su najekskluzivnije lukovice iznimno rijetkog izgleda dosezale, u današnjoj vrijednosti, cijenu i do $750,000.

Sve je više ljudi dizalo kredite kako bi kupovali lukovice i nadali su se da će, uslijed snažnog rasta cijena, moći vratiti kredit te zadržati profit. No kako su mnogi lukovice već kupili, kupaca je bilo sve manje i manje te se 1637. dogodilo nezamislivo – cijena im je počela padati.

Već 1638. cijena je dosegnula razinu prije investicijske manije te su svi dobici potpuno izbrisani, ostavivši investitore s bezvrijednim cvijećem, propalim snovima i kreditima u rukama.

South Sea Company

Još jedna zanimljiva priča nastala je početkom 18. stoljeća u Velikoj Britaniji. Radilo se o brodarskoj kompaniji kojoj je britanska vlada dala mnoštvo povlastica za prijevoz različitih tereta, a u tadašnje je vrijeme uključivao i prijevoz robova iz Afrike u Južnu Ameriku.

Ono što je bilo zanimljivo jest to što su navedenu rutu držale Portugal i Španjolska s kojima je Britanija bila u ratu te, iako je svojoj kompaniji dala monopol, zapravo joj je dala monopol ni na što.

Naravno, sve to nije spriječilo vlasnike i investitore da krenu širiti iznimno optimistične priče, prospekte i scenarije o budućnosti navedene kompanije te je od 1719. do 1720. dionica South Sea Company skočila sa stotinjak funti na preko tisuću.

To je, dakako, privlačilo sve više i više investitora koji su ulagali ne samo svoje ušteđevine, nego i kredite koje su dizali.

Posljedično, kako je vrijeme prolazilo, pokazalo se da navedena kompanija ne ostvaruje gotovo nikakav rast prihoda, gotovo nikakvu dobit i da je sve ostalo samo na nadanjima.

Jednakom brzinom kojom je narasla na tisuću funti, sljedeće se godine dionica opet vratila na stotinu funti po dionici.

Posebna zanimljivost oko ovog mjehura jest to što je u njega uložio svoju ušteđevinu i jedan od najpoznatijih fizičara svih vremena, Isaac Newton, te je procjena da je u današnjoj vrijednosti na toj investiciji izgubio oko $3,000,000.

Tada je nastala i jedna od njegovih poznatih izjava gdje je rekao da može izračunati putanju zvijezda, ali ne i maniju ljudi.

Moderni mjehuri

Naravno, mjehura i emocionalnih investitora nije nedostajalo niti u modernim vremenima. 60-ih i 70-ih imali smo mjehur kod 50 velikih modernih kompanija zvanih Nifty Fifty. Početkom tisućljeća, dogodio se pak poznati Tech Dotcom Bust kada je tehnološki indeks Nasdaq pao za gotovo 77% te je propalo na stotine tehnoloških kompanija.

2008. godine imali smo pucanje nekretninskog mjehura pa sve do današnjih kriptovaluta za koje mnogi govore da su budućnost i da nemaju veze s prijašnjim mjehurima te da je ovaj put drugačije.

Prijašnje nam priče iz sadašnje perspektive zvuče pomalo smiješno, ali u tadašnje vrijeme to su bile racionalne priče koje ne samo da su obećavale bogatstvo, nego su dosta dugo i postizale dobre rezultate, kako što to obično i biva u početku.

Iako se mnogi ljudi neće složiti, možemo za suvremeni primjer uzeti kriptovalute koje ne stvaraju nikakvu vrijednost niti imaju ozbiljniju svrhu, ali im je vrijednost otišla na vrtoglavih $2 bilijuna, dok je sada, unatoč padu od 50%, i dalje na iznimno visokih bilijun dolara. Bez obzira na to, mnogi ljudi ulažu svoju ušteđevinu, nadajući se da će netko za virtualne valute platiti u budućnosti još više i time im dodatno dići cijenu.

Sve ovo u praksi, naravno, zvuči puno optimističnije i entuzijastičnije te narativ ulagača ide od toga da su kriptovalute budućnost, odnosno da će zamijeniti sadašnje valute u plaćanjima, pa sve do toga da je blockchain tehnologija revolucionarna. Budućnost će pokazati tko je bio u pravu, ali mene osobno sve to podsjeća na internet kompanije s početka 2000.-ih.

Zaključak

Zajednička stvar svim ovim primjerima jest da se radi o neproduktivnim ulaganjima koja ne stvaraju novu vrijednost, odnosno dobit, te se zasnivaju na nadanjima i visokim budućim očekivanjima.

S obzirom da takva ulaganja dugoročno nisu održiva bez proizvodnje i prodaje dobara te usluga uz pomoću kojih kompanija generira neto dobit koju vraća vlasnicima, odnosno ulagačima, jedini način na koji ulagači mogu zaraditi novac jest da privuku još naivnih ljudi i time stvore umjetnu potražnju koja će generirati dodatno puhanje mjehura, odnosno rast cijene i privlačenje novih investitora.

Također, sve su ove priče krenule jako dobro i u svojim su počecima generirale iznimno visoke prinose, kakve konvencionalnim pristupima ulaganju ne možemo kontinuirano ostvariti, te su time privlačili veliku masu novih investitora.

No takvi prinosi, kao što smo vidjeli iz mnoštva primjera iz povijesti, nisu dugoročno održivi i svi završavaju isto. Pucanjem mjehura – kako financijskog, tako i narativnog.

Ukoliko želite ostvariti visoki prinos, morate uzeti i visoki rizik. Takva odluka zvuči genijalno kada špekulacija u startu snažno raste, ali suočavanje s negativnom stranom uzimanja ogromnog rizika može imati kobne financijske posljedice koje je kasnije teško sanirati.

Nitko ne zna kakvu će cijenu imati određena imovina, ovdje uključujemo i kriptovalute, ali bez obzira u što ulagali, nikada ne smijemo zaboraviti jedno od osnovnih pravila, a to je diverzifikacija kojom se štitimo od potencijalno kobnih financijskih odluka.

Idealno bi bilo da pouke izvučemo iz tuđih grešaka, no ako već budemo pod utjecajem emocija uvučeni u špekuliranje, onda bismo to trebali barem učiniti s malim dijelom portfelja kako nam financijski ciljevi ne bi postali trajno nedostižni.